39 stepenica
Kad triler postane farsa
Buchan/Hitchcock/Barlow
39 stepenica, roman škotskog autora Johna Buchana objavljen 1915., prvi je u seriji djela čiji je glavni junak Richard Hannay fini engleski gospodin s neobičnom manom da upada u opasne situacije, ali i s bogom danom sposobnošću da se iz njih izvuče. Uzbudljiv triler koji kombinira političku i osobnu dramu označio je prekretnicu u Buchanovoj karijeri, a o popularnosti romana svjedoče čak četiri filmske adaptacije, od kojih je najpoznatija ona Hitchcockova iz 1935. godine, dok je najnovija sasvim svježa, stara samo dvije godine. Hitchockov klasik umnogome se razlikuje od romana, prije svega po činjenici da uvodi čak dva ženska lika koja u romanu ne postoje. Kako bez žena u priči nema romantike i strasti, a Hollywood je utemeljen upravo na tomu, Hitchcock je znao što romanu nedostaje.
Kad se Patrick Barlow odlučio napraviti kazališnu adaptaciju utemeljio ju je baš na filmu, roman je ostao u drugom planu. No, za razliku od ozbiljnog, dramatičnog filmskog trilera punog političke i kriminalne napetosti, u kazališnoj verziji naglasak je na komičnim efektima i duhovitom korištenju kazališnih sredstava u adaptaciji filmskog predloška. Krajnje ozbiljan špijunski triler o čovjeku koji saznaje informaciju važnu po sigurnost cijele države, da bi se onda našao u situaciji da nevin bježi od policije uvjerene da je baš on ubojica, ali i agenata strane službe koje je razotkrio, u kazališnoj adaptaciji koristi elemente trilera kako bi izazvao komičan efekt. Kazalište u ovom slučaju parodira triler, poigravajući se zakonitostima žanra.
Potjera je na filmu jedan od omiljenih žanrovskih oblika i obilježava cijelu povijest filmske umjetnosti. U kazalištu taj je segment, zbog tehničkih ograničenja pozornice, gotovo nepostojeći. Upravo zato 39 stepenica pomak je u tretiranju kazališnih sredstava i mogućnosti pa je na sceni moguće vidjeti dinamičnu scenu potjere u vlaku (i oko njega), automobilsku jurnjavu, sve ono što se na sceni, ili se tako dosad mislilo, ne može realizirati. Da sve bude još zabavnije: brojne sudionike priče u ovoj kazališnoj adaptaciji igra samo četvoro glumaca što je dodatan element uzbudljive scenske igre i izvor duhovitih situacija! Umjesto psihološke drame i špijunskog trilera roman-film 39 stepenica u scenskoj verziji najbliži je farsi, žanru koji zabavlja, ali pred redatelja i glumce postavlja krajnje ozbiljne kazališne zahtjeve. Prateći romanesknu i filmsku priču, scenom juri imaginarni vlak, junaci riskiraju život na mostu, a ne izostaje ni prava filmska jurnjava automobilima, dakle, svi elementi pravog krimića – uz nezaobilaznu ljubavnu priču – i dalje su tu. Jedino što sad rezultiraju – smijehom!
Adaptacija je praizvedena u engleskom Leedsu 2005. godine da bi nakon toga krenule svjetske premijere, koje su uključile i oba centra komercijalnog kazališta West End i Broadway. Na potonjem je predstava od premijere početkom 2008. odigrana 771 put čime je postala najuspješnija dramska produkcija u posljednjih deset godina na Broadwayu. 39 stepenica Barlowea osvojila je niz najpoznatijih svjetskih priznanja za dramu i komediju među kojima su i Laurence Olivier i Drama Desk nagrade.
Ova dinamična produkcija, koja Kazalište Virovitica po prvi put dovodi u koprodukcijsku suradnju s kazalištima u Pečuhu i Ludens teatrom iz Koprivnice u sebi spaja najbolje od filma, romana i kazališta, a vješto preplitanje žanrova te atraktivna glumačka igra na scenu donose originalnu, zabavnu i krajnje duhovitu kazališnu viziju klasika staroga skoro sto godina.
Jasen Boko
Nagrade
Na 18. Festivalu glumca predstava “39 stepenica” dobila je nagradu Vanja Drach za najbolju predstavu u cjelini, a Mladen Kovačić dobio je nagradu Ivo Fici za najbolje glumačko ostvarenje mladom glumcu do 28 godina za uloge Voditelja, Novinara, Špijuna i Seljaka u istoj predstavi.
Na festivalu Glumište pod murvom u Skradinu predstava “39 stepenica” osvojila je nagradu publike i nagradu žirija kao najbolja predstava, dok je Jelena Hadži-Manev osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu.