Dora Golub ADRIANOVA POBUNA

Kad je Sue Townsend osamdesetih godina sad već prošlog stoljeća počela objavljivati svoje romane o Adrianu Moleu, britanskom tinejdžeru, izdanku radničke klase i, kako on sam kaže, budućem intelektualcu, vjerojatno nije mogla predvidjeti ne samo uspjeh koji je iščekivao njezino stvaralaštvo, već i činjenicu kako je stvorila istinski bezvremen lik. Mladić iz Adrianove pobune tako i ne nosi prezime Mole; on je hrvatski dečko te ga, dakle, nije prignječila svakodnevica u kojoj svaki dan možete vidjeti Margaret Thatcher na TV ekranima, nego… no, slijedimo li tu logiku, znamo koji ljudi su odgovorni za Adrianovu patnju, ne? Svoj odgovor na nesigurnosti odrastanja, preokupacije seksom, disfunkcionalan brak svojih roditelja, rastuću neimaštinu i bullying u školi ovaj „pohrvaćeni“ Adrian iznašao je prije svega u punku. Kao subkulturni pokret koji jest iznikao u Velikoj Britaniji krajem sedamdesetih, ali uvijek iznova postaje aktualan svaki put kad se mlada i(li) stara osoba razočara u društvenu hijerarhiju i njezine nepravde, on postaje simbol sasvim intencionalne pobune ovog tinejdžera koji i nije baš običan i svakodnevan predstavnik svoje generacije. Pokušavajući dokazati da u svijetu zaraženom sklonošću spram potrošnje, estradizacije i banalizacije apsolutno svega, pa čak i umjetnosti, intelektualno ipak može postati cool, Adrian će upravo u toj buntovnoj glazbi i njezinim idolima pokušati pronaći svoj put prema odrastanju, slobodi i – šokantno – optimizmu.