Dubravko Habek BIJELA KUGA

Godine 1918. primalja Elizabeta Schwarz svojem sinu, koji se upravo vratio s bojišta, pripovijeda o svojem iskustvu rada u selu Velika Ciglenica, gdje je 1877. stigla kao mlada babica i zatekla nesigurne uvjete u kojima su žene rađale djecu i pobacivale plodove. Angažiranu liniju radnje prati i razvoj osobne priče, kroz koju Elizabetin sin Josip otkriva tko je njegov pravi otac – lokalni župnik Juraj. Ova kombinacija melodramskog i pučkog, nadograđena povijesnim podacima i stručnom problematikom s područja ginekologije, čini okosnicu romana Bijela kuga ginekologa i pisca Dubravka Habeka. Roman je za potrebe kazališne predstave scenski adaptirala mlada dramaturginja Beatrica Kurbel, napisavši realističku dramu kroz koju Elizabetina nastojanja da se izbori protiv neukosti, nadriliječništva, kvaziznanosti i nestručnih pobačaja ili pobačaja uopće, prikazuje kao herojske napore prosvjetiteljice u neobrazovanoj okolini. Djelovanje protagonistice usmjereno je ka cilju suzbijanja tihe prijetnje diskretno provučene kroz čitav tekst – bijele kuge, koja ovdje idejno prijeti s porođajnih postelja i namjerno induciranih pobačaja mnogo više nego s nadolazećeg rata. Režija je pripala Robertu Raponji, čime Kazalište Virovitica nastavlja suradnju s Umjetničkom akademijom Osijek, već ovjenčanu brojnim nagradama za predstavu 2.14.