Tennessee Williams: Mačka na vrućem limenom krovu

Kultni dramski tekst Tennesseeja Williamsa o bogatoj obitelji s američkog Juga i njezinim demonima, zbog svog značaja u povijesti svjetske dramske književnosti, kao i mjesta koje je zauzeo u popularnoj kulturi, uvijek predstavlja poseban izazov za čitavu autorsku ekipu. Nakon žestokog Woyzecka iz 2009. godine, Samo M. Strelec vratio se Kazalištu Virovitica kako bi publici ponovno ponudio zoran dokaz svog redateljskog oštroumlja. Čehovljanska atmosfera, čitavo vrijeme na granici realističnosti i snolikosti, element je virovitičke Mačke koji gledatelju ostaje urezan u sjećanje nakon prvog susreta s ovom predstavom. Pritom tragična ljepota glavnog lika, mačke s vrućeg limenog krova, temperamentne i lukave Maggie, leži ne samo u njezinoj demonskoj ustrajnosti u naporima da uništi emocionalni oklop svog distanciranog, fizički i psihički polomljenog supruga Bricka, već i spremnosti da se kako pred njim, tako i pred kazališnom publikom, ogoli do krajnje točke ljudske ranjivosti. Teme poput konflikta između tradicije i poriva za slobodom, zahtjeva koje pred nas postavlja obitelj i potrage za drugačijim izborima, međusobnih izmjena seksualnog nagona, želje za samouništenjem i straha od smrti, kao i neprestanih pokušaja da se determinira što je istinito, a što lažno, što iskonski susret, a što teatralna opsjena za javnost, čine Mačku – kao što je već napomenuto – bezvremenim, iako teškim izazovom. Kazalište Virovitica sa spornim se izazovom ipak suočilo i, figurativno rečeno, izdržalo na svom vrućem limenom krovu, a što je u toj gorkoj opsjeni bilo istinito, a što lažno – na publici ostaje da zaključi.