Ana Prolić HAMLETOVA ISTINA

Drama Hamletova istina i njezin izvedbeni potencijal otvaraju mnogobrojne smjernice: slijedeći zaplet Shakespeareove tragedije, Ana Prolić je, ukrstivši vještine praktične dramaturgije sa spisateljskim zanatom, odlučila dodatno pomladiti danskog kraljevića kako bi se kroz njegovu sudbinu bavila pitanjima identiteta koja si mlad čovjek nužno postavlja u pubertetskoj fazi života. Takav postupak predstavlja jedan od mogućih pedagoških puteva kojima se kazalište nastoji približiti određenoj dobnoj skupini koja je, zaokupljena novim tehnologijama i novim načinima izražavanja, možda i nedovoljno zainteresirana za scensku umjetnost. Stoga Mišolovka nije nimalo slučajno postavljena za klimaks ove inscenacije, kako lik Hamleta upravo u (meta)teatru pronalazi rješenje svih svojih problema pa u skladu s tim čak i zli, proračunati Klaudije, kao dojmljivi antijunak predstave i glavni bad guy priče, ostaje tek pravedno kažnjen za svoja zločinstva, bez pribjegavanja krvoproliću. Funkcionirajući ponegdje kao banalizacija Shakespeareova teksta (iz visokog u niski stil – prisjetimo se Brešanove Mrduše) i njezin komentar, Hamletova istina vođena je intencijom da, u opisanom intertekstualnom ključu, bude više od pukog vodiča za lektiru srednjoškolcima koji će o njoj i ubuduće – nadamo se! – kritički suditi iz redova gledališta. Ta intencija provedena je u djelo u režiji Dražena Ferenčine i virovitičkog ansambla, te se i od sljedeće sezone nastavlja probijati putevima svojeg kazališnog razvoja.