Smijeh kroz suze i zaokret prema subkulturi

Kazalište Virovitica već se dugi niz godina ponosi svojom tradicijom uspješnih predstava komičkog žanra; gotovo kao da se čini da mikeško podneblje i hedonistički, veseljački temperament onih koji u njemu prebivaju vrše izvjestan utjecaj i na kazališni izričaj mjesta. Stoga će i predstojeća sezona zadržati nešto od gogoljevskog „smijeha kroz suze“ s kojim smo se početkom godine susreli premijerom Revizora na Virovitičkim kazališnim susretima – prije svega zahvaljujući središnjem premijernom naslovu, Legendi o sv. Muhli, ranom dramskom djelu jednog od trenutno najizvođenijih hrvatskih dramatičara, Mate Matišića. Inteligentno napisana, blasfemična i kontroverzna, pogotovo usred današnjice u kojoj sve češće i zamjetnije dolazi do žestokih sukoba konzervativne struje i „onih drugih“, Legenda priziva brešanovski humor, dok se Ukroćena goropadnica Williama Shakespearea, druga komedija čija je premijera predviđena u narednoj sezoni Kazališta Virovitica, tematikom braka, mizoginije i savladavanjem rodnih uloga poigrava farsičnim elementima. Brutalnost i okrutnost ovih komedija tako će, unatoč ili upravo zahvaljujući prividnoj suprotnosti žanrova, činiti savršenu nadopunu još jednoj planiranoj predstavi za odrasle, Agnus Dei Igora Goluba. Osim zaokupljenosti temom nemilosrdnosti svakodnevice i kapitalističkog sustava koji uništava i degradira pojedinca, uz sumornu atmosferu i poigravanje nebrojenim citatima, Agnus Dei učinit će i mali korak u smjeru drugačije estetike i poetike od one na kakvu je virovitička publika dosad navikla. Slična tematika i umjetnički izraz obilježavaju i Adrianovu pobunu Dore Golub, tekst nastao po motivima romana Sue Townsend, a namijenjen prvenstveno mladoj publici; frustracije tinejdžera iz disfunkcionalne radničke obitelji naći će svoje pobunjeničko oslobođenje u subkulturi – punku, i to prvenstveno kao životnom, pa tako i umjetničkom stavu, ne samo glazbenoj preferenci. Naposljetku, osviještenost o društvenoj krizi koju navedeni predlošci zastupaju već je zahvatila i ponovno zahvaća i prostor dječjeg kazališta. Kiki i Bozo Andree Valean komad je za najmlađe koji se dotakao teme alijenacije i pokušaja održanja zdravih međuljudskih odnosa u ne tako zdravoj društvenoj okolini, te kroz klaunovske gegove ostvaruje upravo onaj dodir između tuge i humora o kojem je bilo govora i na početku ovog uvodnika. Ta dva tek naoko suprotiva osjećaja dominirat će našom pozornicom čitave sljedeće sezone. Naposljetku, kazalište može, i trebalo bi, u publici pobuđivati snažnu emocionalnu reakciju. Kakva će ona biti u predstojećoj sezoni, odgovor je što ga mogu dati samo naši vjerni posjetitelji koji i čine da Kazalište Virovitica već čitavo stoljeće odražava pomalo paradoksalni život grada u kojem je pučka komponenta uvijek iznova neraskidivo isprepletena s onom urbanom.

Dora Golub

Preuzmi programsku knjižicu

programska-2014-15-1